Izbor iz zbirke "Pjesme, što ih život piše"

Anđeli daruju sreću

Pitali su me
zašto ne volim anđele.

Nisam odgovorio.

Nisam znao,
ali sada znam.

Kad sam bio malen,
pitao sam što je sreća,
rekli su mi,

"nešto što daruju anđeli".

Gdje su moji anđeli,
što daruju sreću?

Sedmogodišnje srce

U nekom tamnom kutu, usred prašine,
leži zgužvan komadić papira,

…požutjelost i vlažnost papirića su znak
suza prošlog vremena i pretrpljenog bola.

Na tom malenom komadiću papira,
požutjelom i vlažnom, nacrtano srce,
veliko, crveno srce…

Podižem taj komadić papira,
približavam ga svome srcu,
i puštam dubok uzdah,

uzdah koji govori više od riječi...

Crveni se to srce, na papiru,
a ono unutar mene sve je veće,

raste od mog postojanja u život,
i ljubavi, i mržnji, i bolu…

To je srce,
to veliko, crveno srce,

moje sedmogodišnje srce,

a nacrtao sam ga doktoru,
koji me je nježno pogladio,
okrenuo se i rekao,

"ovo će dijete biti invalid".

Sirotinja

Ne prođe dan,
a moja suza nije upućena Tebi.

Ne prođe sat,
da ne upitam te "zašto".

Ne prođe minuta,
bez razloga da Te preklinjem.

I ne prođe sekunda,
da kraj sveg blaga ovog svijeta,
ja ne osjetim se sirotinjom.

Jer…
Imat ću sve,
al' ono što najviše želim nikad neću.