S ponosom donosimo vijest da je dr. sc. Emilia Mišćenić (rođ. Čikara), voditeljica našeg Zavoda, citirana u mišljenju nezavisne odvjetnice Verice Trstenjak u predmetu koji se pred Sudom EU nalazi povodom zahtjeva za prethodnom odlukom slovačkog suda (Okresný súd Prešov) u predmetu C-453/10, Jana Pereničová, Vladislav Perenič protiv S.O.S. financ, spol. sro. Mišljenje je izrađeno na nekim od službenih jezika EU i dostupno jeovdje. Navod o kojem je riječ nalatzi se u bilješci 40 i uključuje djelo kolegice Mišćenić pod nazivom Gegenwart und Zukunft der Verbraucherkreditverträge in der EU und in Kroatien (Wien 2010). Prema našim saznanjima, ovo je prvi put da je u postupku pred Sudom EU citirano djelo nekog hrvatskog autora.

 

U samom predmetu o kojem je riječ Sud EU još nije presudio, a pitanja koja su mu postavljena glase:

1. Je li opseg zaštite potrošača prema članku 6. stavku 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima („Direktiva 93/13/EEZ“) takav da je moguće zaključiti da je potrošački ugovor, u kojem se nalaze nepoštene ugovorne odredbe, u cjelini neobvezujući za potrošača, ako je to pogodnije za potrošača?
2. Jesu li mjerila za određivanje što je nepoštena ugovorna praksa sukladno Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća 2005/29/EZ od 11. svibnja 2005. u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošaču na unutarnjem tržištu, kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva Vijeća 84/450/EEZ, Direktive 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredba (EZ-a) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, takva da dopuštaju zaključak da je, ako dobavljač u ugovoru navodi nižu godišnju kamatnu stopu negoli je zapravo slučaj, moguće smatrati takav postupak dobavljača prema potrošaču nepoštenom poslovnom praksom? Ako se utvrdi da je riječ o nepoštenoj poslovnoj praksi, dopušta li Direktiva 2005/29/EZ bilo kakav učinak na valjanost ugovora o kreditu i na ostvarenje ciljeva iz članka 4. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Direktive 93/13, ako je nevaljanost ugovora pogodnija za potrošača?

 

Sud pravde Europske unije presudio je 14. srpnja 2011. u spojenim predmetima C-4/10 i C-27/10 da je Uredba (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o određenju, opisu, predstavljanju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka žestokih pića, koja je zamijenila Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1576/89, primjenjiva na procjenu valjanosti registracije žiga koji sadrži zemljopisnu oznaku zaštićenu tom Uredbom, čak i ako je registracija obavljena prije stupanja na snagu Uredbe, kao i da je registracija žiga, koji sadrži zemljopisnu oznaku ili riječ koja na nju evocira ili je njezin prijevod i koji je zaštićen u odnosu na proizvode koji ne odgovaraju svojstvima te zemljopisne oznake, protivna Uredbi br. 110/2008.

 

Osnovne činjenice koje su prethodile postupku pred Sudom pravde EU bile su sljedeće. Gust. Ranin Oy je finsko trgovačko društvo koje je 2001. godine finskom nadležnom uredu (Patentti- ja rekisterihallitus) podnijelo prijavu za registraciju dva figurativna žiga u obliku oznake na boci i to za proizvode „konjaci“, odnosno „likeri koji sadrže konjake“ iz razreda 33 Nicanske klasifikacije proizvoda i usluga. Znakovi su sadržavali sljedeće verbalne elemente: „COGNAC L & P HIENOA KONJAKKIA Lignell & Piispanen Product of France 40% Vol 500 ml“ i „KAHVI-KONJAKKI Café Cognac Likööri – Likör – Liqueur 21% Vol Lignell & Piispanen 500 ml“. Početkom 2003. godine registracija je odobrena i napori francuskog Bureau National Interprofessionnel du Cognac (BNIC) da to ospori u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku nisu bili uspješni.

 

Budući da su finski konjaci su među najpopularnijim alkoholnim pićima u Europskoj uniji, bilo je očekivano da Gust. Ranin Oy pokrene postupak pred finskim Vrhovnim upravnim sudom (Korkein hallinto-oikeus). Osnovna tvrdnja bila je da su registracije dvaju nacionalnih žigova protivne pravu EU koje se odnosi na zemljopisne oznake. Finski sud odlučuje uputiti Sudu Prave EU pitanja radi prethodne odluke o tumačenju prava EU. Nastavljajući strogo štititi zemljopisne oznake pozivajući se na njihovu svrhu, Sud pravde EU presuđuje da je Uredba br. 110/2008 primjenjiva i na registracije prije njezinog stupanja na snagu te da je Uredbi protivna registracija žiga, koji sadrži zemljopisnu oznaku ili riječ koja na nju evocira ili je njezin prijevod i koji je zaštićen u odnosu na proizvode koji ne odgovaraju svojstvima te zemljopisne oznake. U ovom konkretnom slučaju to će vjerojatno imati za posljedicu da će finsko nadležno tijelo morati odlučiti o tome da registracije dvaju žigova nisu valjane.

Nakon trogodišnjih mukotrpnih pregovora, u četvrtak 23. lipnja 2011. godine Europski parlament je izglasao Direktivu 2011/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, samo osam dana nakon što su se o tekstu konačno usuglasile države članice. Namjera je ove Direktive, koja još nema broj jer nije objavljena u Službenom glasilu pa joj je tekst dostupan ovdje, povećati zaštitu potrošača kada ugovore sklapaju telefonskim ili internetskim putem ili izvan poslovnih prostorija trgovačkih subjekata te ujednačiti, spojiti i osuvremeniti dosadašnje odredbe.

 

Zanimljivo je proučiti trendove u statističkim podatcima Suda pravde Europske unije za 2010. godinu. Iako je došlo do povećanja broja predmeta koji su podneseni pred ovaj sud (bilo pred Sud pravde, Opći sud ili Službenički sud), smanjeno je prosječno vrijeme potrebno za rješavanje predmeta. Potonje se sa zadovoljstvom ističe glede postupaka radi prethodne odluke o tumačenju prava Unije koji, prema podatcima koji su se do sada vodili, nisu nikada zahtijevali kraće vrijeme rješavanja. To je posebice važno jer su postupci povodom pitanja radi prethodne odluke takve prirode da nacionalni sud koji postavlja ta pitanja prekida svoj parnični ili drugi postupak u glavnoj stvari sve dok ne primi presudu Suda pravde kada nastavlja postupak u glavnoj stvari i rješava sporno pitanje temeljem tumačenja koje je usvojio Sud pravde.

 

Kako se navodi u objavljenoj obavijesti, 2010. godina značila je novih 1 406 slučajeva (631 pred Sudom pravde, 636 pred Općim sudom i 139 pred Službeničkim sudom), kojih bi sukladno postojećim statistikama biti riješeni najkasnije do 2012. godine ako sud opet ne iznenadi poboljšanim učinkom.

	2005. godine pred sudom u SAD podnesena je udružna tužba određenih autora i nakladnika protiv trgovačkog društva Google Inc. radi prestanka povrede autorskih prava i naknade štete. Kao što je poznato, od 2004. godine Google Inc. digitalizira knjige i stavlja ih na raspolaganje internetskim korisnicima u obliku dijelova (engl. snippets).

 

Tužitelji drže da je to povreda autorskih prava budući da Google Inc. to čini bez dopuštenja autora i drugih nositelja autorskih prava. Google Inc. u svoju obranu prvenstveno ističe da je njegovo ponašanje obuhvaćeno pravičnom uporabom (engl. fair use) koje predstavlja ograničenje autorskog prava prema Zakonu o autorskom pravu SAD-a. 2008. godine stranke su sudu (US District Court, Southern District of New York) na odobrenje podnijele sporazum o nagodbi, koji je međutim uzrokovao brojne primjedbe u javnosti tako da su stranke pristupile njegovoj izmjeni. To je krajem 2009. rezultiralo potpisivanjem izmijenjenog sporazuma o nagodbi koji je potom dostavljen sudu na odobrenje.

 

U svojoj odluci od 22. ožujka 2011. godine, sudac Denny Chin odbio je odobriti sporazum o nagodbi i ostavio je mogućnost strankama da ponovno zahtijevaju odobrenje ukoliko izmjene tekst nagodbe. Više je temelja koje je sudac istaknuo kao razloge za svoju odluku od čega je svakako važno spomenuti da je uzeo u obzir brojne izraze protivljenja iz američke i međunarodne javnosti, kao i istupanje više tisuća članova iz klase tužitelja, odnosno iz parnice. Istaknuo je i sumnju da bi se predložena nagodba mogla smatrati protivna međunarodnom autorskom pravu zbog toga što ona, po načelu opt-out, uključuje i neke autore i nakladnike koji nisu iz SAD-a. Također je izrazio zabrinutost zbog značajne tržišne prednosti koju bi izmijenjeni sporazum o nagodbi priskrbio za Google Inc. pred njegovim konkurentima, kao i zbog korištenja osobnih podataka korisnika usluga tražilice „Google Books Search“. S postupovnog gledišta, sudac Chin također je smatrao da bi ovako izmijenjen sporazum o nagodbi prekoračio granice postavljenog tužbenog zahtjeva. Cjeloviti tekst odluke na engleskom jeziku donosimo ovdje.

 

Sukladno izjavama u javnosti čini se da Google Inc. ne namjerava posustati u svojoj namjeri digitalizacije knjiga i omogućavanja njihovog pretraživanja na internetskim stranicama (u okviru čega je već obrađeno 15 milijuna knjiga), pa će biti zanimljivo promatrati daljnji tijek ove parnice.

Europska komisija objavila je 24. ožujka 2010. godine prijedlog kolizijskih pravila za razvod (i rastavu) braka. Naime, razvodi braka s međunarodnim obilježjem predstavljaju 13% ukupnog broja razvedenih brakova u Europskoj uniji. Poznato je da je iz kulturno-povijesnih razloga pitanje razvoda (i rastave) braka uređeno na vrlo različite načine u državama članicama. Međutim, razlike od jedne do druge države postoje, ne samo u materijalnopravnom, već i kolizijskopravnom uređenju. U izjavi za novinare Komisije navodi se da je trenutačno stanje u državama članicama takvo da 20 država članica određuje svoje mjerodavno pravo prema poveznici državljanstva ili uobičajenog boravišta, dok 7 država članica (Cipar, Danska, Finska, Irska, Latvija, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo) primjenjuje domaće pravo. Zbog tih razloga razvodi (i rastave) braka s međunarodnim obilježjem su pravno složeniji i iziskuju veća sredstva negoli razvodi braka bez međunarodnog obilježja, pa Komisija u tome nalazi potrebu za djelovanjem putem ujednačavanja kolizijskih pravila. Budući da ne postoji mogućnost usvajanja propisa Europske unije za ovo pitanje bez suglasnosti svih država članica, a neke još uvijek ne nalaze interes u ujednačavanju ovih pravila i nisu pristale na daljnji rad na Uredbi Rim III, prijedlog koji je Komisija iznijela sačinjen je temeljem poziva 10 država članica (Austrija, Bugarska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Mađarska, Rumunjska, Slovenija i Španjolska) na "unaprijeđenu suradnju", ili kako se još naziva "poboljšanu suradnju" ili "pojačanu suradnju" (engl. enhanced cooperation), ne bi li se pronašlo zajedničko rješenje.

 

Prijedlog Komisije prvenstveno omogućava izbor mjerodavnog prava za razvod braka u pisanom obliku pri čemu je taj izbor ograničen na prava onih država s kojima postoji uska veza. U slučaju da izostane izbor mjerodavnog prava, primjenjivalio bi se sljedećim redoslijedom:

• pravo zajedničkog uobičajenog boravišta,
• pravo posljednjeg zajedničkog uobičajenog boravišta,
• pravo zajedničkog državljanstva,
• pravo države suda.

S obzirom na to da se ovakim pravilima omogućava primjena stranog prava na pitanje razvoda (i rastave) braka klauzulom javnog poretka osigurala bi se mogućnost sudu koji vodi potupak da otkloni primjenu stranog prava koje bi bilo u očitoj suprotnosti s javnim poretkom države suda.

Vijeće je objavilo izbor odluka Europskog suda pravde u onim područjima koja su od posebnog interesa u ovom trenutku kada se provodi preispitivanje djelovanja Uredbe br. 44/2001 o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, poznatoj kao Uredba Brisel I. Taj izbor odluka dostupan je ovdje, a nadamo se da će biti zanimljiv našim korisnicima u svjetlu konfernecije koju Zavod organizira 13. i 14. studenoga 2009. godine u Opatiji upravo o Uredbi Brisel I.

Kao posljedica stupanja na snagu Lisabnoskog ugovora 1. prosinca 2009. godine, zbile su se određene promjene ne samo u nazivlju sudova, već i u suštinskim pitanjima poput nadležnosti, postupanja i unutrašnje organizacije.Za više informacija upućujemo na službenu izjavu za novinstvo Suda pravde Europske unije dostupnu ovdje.

Rijetka je, stoga uvijek i posebna prilika pozdraviti opsežnije hrvatsko izdanje iz područja europskog međunarodnog privatnog prava.

Vilim Bouček, redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, autor je knjige „Europsko međunarodno privatno pravo u eurointegracijskom procesi i harmonizacija hrvatskog međunarodnog privatnog prava“ objavljene 2009. godine. 

Knjigu je izdao Pravni fakultet u Zagrebu uz potporu njemačke zaklade Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit (GTZ) i njemačkog saveznog ministarstva Bundesministerium für wirtschaftliche Zusammenarbeit und Entwicklung.

Europska Komisija uputila je Priopćenje Europskom parlamentu i Vijeću koje sadrži smjernice za primjenu Direktive br. 2004/38/EZ od 24. travnja 2004. o pravu državljana Unije i njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak unutar teritorija država članica. S obzirom na prethodno uočene probleme, ove smjernice pružaju pomoć državama članicama pri primjeni Direktive 2004/38/EZ posebice u odnosu na mjere koje mogu poduzimati u borbi protiv kaznenih djela, zlouporabe i sklapanja formalnih brakova.

 

Cjeloviti tekst smjernica na engleskom jeziku dostupan je ovdje, a njihov opis ovdje.

Odluka Europskog suda pravde u sporu C-5/08 od 16. srpnja 2009. godine razmatra pitanje povrede autorskog prava od strane danskog pružatelja određenih informatičkih usluga Infopaq International A/S koji se pred danskim sudom našao uslijed tužbe Danske Dagblades Forening (DDF), danske strukovne udruge izdavača dnevnih novina, zbog umnožavanja isječaka vijesti od 11 riječi koje je Infopaq prodavao svojim klijetima.